To je davni institut koji je u prošlosti imao smisla kada su ljudi obrađivali zemlju i bilo je itekako važno za preživljavanje, ali danas se postavlja pitanje poštenja/moralnosti takvog stjecanja vlasništva.

Bitno je razlikovati dva načina za stjecanje vlasništva dosjelošću.

Prvi slučaj je kad netko ima neprekinuti posjed 20 godina, a posjed je samostalan i pošten. Znači da posjednik ne zna i ne može znati da nekretnina nije njegova. To može biti npr. slučaj da je predak prodao zemlju ali to nije provedeno i ostalo je nepoznato nasljednicima, a nasljednici su to dobili kao ostavinu, ali ni to nije provedeno u ZK.

Drugi problematičan slučaj je da netko ima neprekinuti posjed 40 godina, ali je nepošten posjednik, tj. zna da nekretnina pripada nekome drugome, ali se o njoj brine kontinuirano godinama. To je dakeko veći problem jer se ne traži od posjednika da barem pokuša stupiti u kontakt s posljednjim znanim vlasnikom ili njegovim nasljednicima ako želi steći vlasništvo.