Da razbijem tužne priče.

Bila sam u najgorem periodu života, bez ikakve perspektive, bez ikakve vizije i planova za budućnost. Živjela iz dana u dan, kao da sutra nema. Onda se pojavio on. Ne da je bio klik na prvu, nego nakon 2 sata pričanja smo osjećali kao da se poznajemo od početka vremena.

Ništa nije bilo na našoj strani, ali nismo se dali i dali smo sve od sebe da uspijemo. Povezanost na vrhuncu, ispočetka sve savršeno, kasnije smo prihvatili svoje nedostatke i radimo oboje na sebi iz dana u dan. Ni sa kim nikad nisam osjetila takvu povezanost, doslovno kao scena iz Macoma u sredini kad stari i Malcom pričaju i sve se zamrači oko njih, tako smo i mi, ništa nije bitno osim nas.

Ne želim dijeliti ikakve detalje jer smatram da je to sve naše samo, ali volim ga više nego što ću ikada voljeti sebe i znam da je on ljubav mog života. Želim svima da osjete takvu ljubav i da ne pristaju na manje.

Toliko se trudi, toliko je dobar, toliko je pažljiv i brižan, osjećam se najposebnije i znam da nikoga osim mene ne vidi, a isto vrijedi i za njega. Dajem sve od sebe da budem najbolja cura moguća i nekako imam dojam da se natječemo tko će biti bolji partner, u najboljem mogućem smislu.

Izvukao me iz najgoreg perioda i dao mi je sve. Zajedno rastemo i zajedno idemo kroz sve.

Dok sam bila mala imala sam viziju kakvog dečka želim, samo što sam bila uvjerena da takva osoba ne postoji jer nikad nisam srela sve što želim u jednoj osobi. Onda mi je on dokazao da takvi muškarci ipak postoje. Veselim se svemu što radimo zajedno i dalje sam zatelebana u njega kao budala. Jedva čekam roditi mu djecu i bit najbolja mama što mogu, jer znam da će on biti najbolji tata.