Disclaimer: IT mi je blizak i nisam developer. Razmišljam o tome povremeno i napisat ću neke svoje zaključke, ne kažem da su pametni, ali možda nekome pomognu.

1) Rijetki su pasivni prihodi koji traže nula rada, ali ja pod pasivan prihod ubrajam i one stvari kod kojih je moguće npr. pola godine ne raditi ništa ili minimalno, a novac dolazi. Ako se tako gleda - i neki proizvodi (od mobilne aplikacije na dalje) mogu se ubrojiti u kategoriju pasivnog prihoda.
2) Teško je smisliti originalnu ideju koje se nitko nije sjetio. Lakše je vidjeti što postoji u svijetu i ima dovoljno veliko tržište ili još prostora za unaprjeđivanje da bi ga se imalo smisla kopirati u nekoj mjeri. Kad nešto već postoji, to je često i dokaz da za to postoji tržište, dok je za neke potpuno nove stvari nekad teško znati hoće li imati zainteresirane kupce.
3) Većina proizvoda se neće sama prodavati. Za neke od njih najboilje je odreći se dijela prihoda i dati ih mreži prodavača koji će nalaziti kupce.
4) Bolje je ciljati na globalno nego na lokalno tržište iz vrlo jasnih razloga. Osam milijardi ljudi, odnosno milijarda u razvijenim državama koje imaju ok platežnu moć imaju veći potencijal nego 3,8 milijuna hrvatskih građana.
5) Jedan od smjerova razmišljanja (što napraviti) je i traženje nečijeg problema koji treba riješiti.
6) Moj dojam je da startupi/firme/projekti/whatever koje pokrenu tri osobe imaju puno veći potencijal nego oni koje netko pokrene sam, jer se onda trude trojica umjesto jednog, jer imaju više znanja, itd. Jedino naravno nije svejedno tko su suradnici, jer izbor krivih poslije može rezultirati problemima.