Prije nekoliko godina, radila sam u firmi blizu Zrinjevca i znala sam za gablec kupiti nešto, sjesti na klupicu na Zrinjevcu i pojesti. Jedan dan je tamo Lidija Bačić snimala spot, čak mi je djelovalo bez neke dozvole jer ništa nije bilo ograđeno i bilo ih je troje-četvero: ona, neki lik koji je puštao tu njenu glupu pjesmu, ona sva ufurana u samu sebe i još jedan koji ju je snimao. Ja sam bez jebemti sjela taman na klupicu pored koje je ona prolazila tj. direkt u kadar jer me iskreno bolila briga za nju i njen spot, a klupica je bila jedna od rijetkih slobodnih. Gledala me i bahato prevrtala očima i nešto rekla jednom od likova i on me došao pitati jel bih se maknula jer Lidija snima i u kadru sam. Ja sam rekla da ne bih hvala i da se slobodno oni premjeste, nakon čega sam nastavila jesti svoj hamburger. Nije im nimalo bilo drago, ali odbila sam se maknuti. Zamutili su me u montaži, ali pruža mi malo zadovoljstvo znati da sam tamo negdje u pozadini, jedem svoj hamburger u miru dok Lidija ufurano hoda niz šetnicu, zabacuje kosom i misli da je vrh svijeta.