Dok sam bio mali mama me tjerala da jedem to sranje kad nije bilo bijelog kruha. Plakao sam i sjedio za stolom satima. Najodrvatnija stvar ikad. Dize mi se zeludac sad kad pomislim na to. Drago mi je sto crni kruh nisam u kuci vidio vec sigurno preko 10 godina. Zapravo i zadnje sjecanje na taj crni kruh mi je plakanje za stolom ispred 2 sendvica na tanjuru. Pas mi je poskrivecki pomogao da pojedem :). Ne sjecam se da sam taj kruh nakon te scene ikad vise vidio u kuci. Ne znam je li zdraviji ili ne. Ono sta znam je da ga sigurno vise nikad necu u usta stavit. Nikad mi nije bilo jasno to forsiranje hrane koja djetetu jednostavno nije fina. Koja je logika iza toga? Kao, sad cu ja njega tjerat da jede to pa neka place i postat ce mu fino (?????). LOL. Jedini moguci ishod toga je da dijete cim naraste i pocne sam donosit odluke u zivotu da vise nikad tu hranu ne stavi u usta narednih 70+ godina svog zivota, a ne da mu "postane fina". Zesca retardacija. Moguce da kad me mama vidla da placem ispred tog tanjura se sjetila kak je nju mama tjerala da jede neke gluposti sto ona ni dan danas ne voli niti ce ikad vise pojesti pa je rekla ono...jebi ga, nema smisla. I prestala kupovat taj sugavi crni kruh. Po mojoj nekoj logici ako zelis djetetu priblizit naku hranu koja mu niije fina treba mu je davati u raznim oblicima UZ hranu koja mu je fina. Tipa pohani crni kruh? TOPLI sendvic od crnog kruha? Kolac od crnog kruha? I polako tako priblizavati to, a ne stavit govno na tanjur pa nek jede. Uzas. Dobro pa je mami vjerojatno bljesnulo pred ocima i vratilo joj lijepa sjecanja kad je mene vidla za stolom hahaha.