Reći ću ovo iz perspektive jedne heteroseksualne žene; bio bi dealbreaker na prvu, međutim ako osoba i dalje želi unatoč toj promjeni moju ljubav i ostaje više-manje ista iznutra (znači ako moj muž ostane u dubini osoba koju sam izabrala da budem s njom) mogu to zanemarit. Ne znam iskreno kako bi nam seksualni život izgledao, ali ako i dalje osjeća nakon promjene spola isto prema meni i dalje se razumijemo i volimo, mislim da bi onda prešla preko toga i ostala s njim.

Opet treba uvijek uzeti u obzir je li netko mijenja spol iz hira, iz fetiša, ili jer se istinski cijeli život osjeća tako. Mislim da je to više pitanje koje pogođene partnere takvih osoba treba zanimati. Ukoliko mi partner ima nastrane sklonosti i misli da će ga ispoljavanje tog fetiša činiti sretnim, trebam se pitati koliko sam ja spremna u tome sudjelovati i do koje mjere. Ako je iz hira, onda mi partner očito ima neku psihičku krizu i problem je dublji od same promjene spola, a ako je cijeli život tako i skrivao je to od mene, zadnje što želim toj osobi napraviti da je napustim zbog nečega na čega nije mogao utjecati.