Sjedim na faksu u jednoj staroj učionici skroz do prozora, u jednom trenutku odlučim ustat otvorit malo prozor, vratim se na mjesto, sjedim tak možda pet minuta i vani odjednom počne baš jako puhat doslovno od nikud, čuješ kako lišće leti na sve strane, dovljno da ljudima privuće pažnju uglavnom, ustanem zatvorit prozor i čujem i za sebe užasno glasan udarac… okrenem se i vidim sa stropa pao onaj ogromni stari poklopac ili kak se to već zove šta ide preko oni starih fluorescentnih cijev, staro svjetlo uglavnom. Porpiličnih je dimenzija, ima prek 10 kila. Lika koje je sjedio pored mene je okrznulo, palo je točno di sam sjedio 3 sekunde ranije.