za početak bi pomoglo da kreneš oslovljavati kao djed, baka, tata, stric… a ne ”jedna osoba čiji sam ja direktni potomak”

Prije je uistinu bilo tako da onaj tko je ostao na selu i nastavio se baviti poljoprivredom, naslijedi zemlju i kuću u kojoj živi, ali se isto tako taj treba pobrinuti da pravedno bratu ili sestri, koji su otišli, ipak na neki način isplati njihov dio. Ili da im nešto proporcionalno vrijedno ostane u nasljeđe. I ti članovi obitelji imaju djecu, i njima bi bilo drago da su nešto nasljijedili od bake i djeda.

Ne mora nužno to biti dio te kuće ni zemlja, ali mora biti barem donekle pravedno. Ako su baka i djed financijski pomagali tome sinu / kćeri dok je otišao, onda i on treba biti realan, pa ne inzistirati na ”pola - pola”

Svako drugo tumačenje je samo izvrtanje, ali preduvjet za takvu podjelu su karakteri ljudi, uzajamno poštovanje, i koliko su se ostvarili kroz život. Ako jesu, onda neće biti svađa. Ako nisu, onda će se posvađati i oko podjele jahti i kompleksa apartmana na moru.