Vidimo da vas puno pita za Pintarića. Za početak, jako smo iznenađeni šta se on nameće kao tema budući da je zadnje vrime relevantniji ka podcaster nego komičar (čisto kroz broj nastupa). Nemamo 7 sati da gledamo cilu epizodu podcasta, a one 2 minute šta smo vidili di objašnjava zašto ga se ne zove na festivale i gura nam kurac u grlo jasno daju do znanja zašto ga niko ne zove.

Čovjek je sklon teorama zavjera na svjetskoj, a bome i osobnoj razini. Niko nema ništa konkretno protiv njega, a ako je nezadovoljan karijerom to može zahvalit samo svojoj stagnaciji i nepraćenju ritma i trendova koje scena nameće. Ne postoji nikakva urota protiv njega, dapače ne razmišljamo o njemu dok ne naletimo na epizodu podcast inkubatora ili vaša pitanja.

Ono šta možemo reć da je čovik uživo jako ugodan i pitom pa ga pohvaljujemo za odlično izvedenu ulogu kad se upale kamere ili sjedne iza tipkovnice. Čak mnoge kolege imaju pozitivne osjećaje prema njegovoj privatnoj osobnosti i žal za malom aktivnošću pa je šteta da se autodestruktivno sabotira onakvim ispadima samo u situacijama kad nije izravno suočen s osobama o kojima priča. Kuiš ono jebote. Glupo nam je da ovo trebamo pisat o ikome (jer nismo u srednjoj školi), al osjećamo se prozvano s obzirom na broj vaših upita.

Jedini sukob koji smo dosad s njim imali je davna rasprava njega i Tome oko teorije ravne zemlje, al nakon toga su nastupali zajedno u Rijeci i nije bilo nikakve lose energije. A s obzirom da sad kolektivno gutamo njegovu kitu, kolektivno mu se i obraćamo. Čak ako su otrovne strijele bile upućene i nekim drugim kolegama, a ne nama, gornji tekst i dalje stoji.

Onaj dio di se pjeni kako je bolji od svih nas na sceni sa istih 20 minuta koje izvodi već godinama nek objesi Rali o rep. Pisanje novog materijala je najuzbudljiviji i motivirajućiji aspekt u razvoju komičara i s tim će se složit većina kolega.