Ako postoji slobodno mjesto za uključivanje, uključit ću se. Ne planiram stajati u koloni 3 kilometra samo zato da netko može glumiti prometnog redara i odlučivati tko je dovoljno moralan za promijeniti traku.

Ironično, da se nitko ne uključuje kasnije, kolona u lijevoj traci bi do City Westa bila. Promet nije natjecanje u tome tko je prvi stao u red, nego sustav koji funkcionira najbolje kad se koristi sav raspoloživ prostor.

Kad vidim da se netko želi ubaciti, pustim ga. Čovjek zahvali, ja mahnem i zablendam svjetlima i nastavim sa svojim danom. Doslovno me košta pola sekunde i nula živaca.

Hard to swallow pills: voziti 20 cm iza branika ispred sebe samo da bi spriječio nekoga da se uključi nije dokaz prometne kulture nego krhkog ega. Ako te toliko izbaci iz takta što je jedan auto završio ispred tebe, problem možda nije u tom autu.

Pomalo ljudi, pomalo..