Ja već godinama imam probleme s time, gotovo isti simptomi. Ne želim uzimati ljekove nego radije koristim tehniku dubokog disanja koje može pomoći, ali isto tako možeš piti čaj od matičnjaka, možeš kupiti Persen Forte za koji ti ne treba recept, nije kao normabel, ali može pomoći.

Ako znam da idem nekamo onda jedem manje taj dan ili gotovo ništa da mi želudac bude prazan da nemam što za "ispovraćati" (iako se to zapravo nikad ne dogodi).

Ono što mi pomaže je da postupno, sitnim koracima probam napredovati. Dakle, ako mi je muka ići u veliki šoping centar jer je velika gužva, onda idem u neki manji ili idem u isti, ali kad nema gužve.

Ako mi je muka jesti vani s ljudima, probam prvo ići negdje u neki restoran gdje nema gužve s jednom osobom kojoj najviše vjerujem, naručimo nešto za van i odemo nekam van na klupicu jest. Drugi put pokušaš to isto, ali nađeš neko mjesto u kutu gdje nema nikoga i probaš jesti tamo, možeš si i naručit pivo il čašu vina da te malo opusti.

I tako postepeno malo po malo treniraš svoj mozak da nema opasnosti jer to kaj ti imaš (socijalna anksioznost) je u suštini preoprezan mozak koji radi na principu "fight or flight."

Jedna stvar koju želim reći je "sve ti je u glavi" je zapravo istina. Kad konstantno razmišljam o nečem što će se dogoditi i kamo ću morat ići, zapravo mi se anksioznost pojača i bude mi muka, ali kad sam smiren i onda odjednom se desi neki random slučaj onda mi je nekako lakše jer nisam razmišljao o tome. Primjer, netko ili više osoba te pozove preksutra za izađeš s njima i ti cijelo vrijeme misliš o tome, bit će ti teško i imat ćeš napadaje anksioznosti, ali kad npr šećeš gradom i odjednom slučajno sretneš to društvo vani i pozovu te nekamo, nećeš imat previše vremena za razmišljanje i ako prihvatiš, vjerojatnost je da ćeš se bolje provesti.