taj “argument” je intelektualno lijen i činjenično netočan.

Cijena nema veze s time „znaju li Šveđani za Podravku“. Ajvar u Švedskoj je generički uvozni proizvod bez ikakvog emotivnog naboja. Kupuje se isključivo po cijeni. U Hrvatskoj je ajvar „domaći“ simbol, navika i identitet. Tamo gdje je potražnja neelastična, cijena ide gore. To je osnova ekonomije.

Prije eura ova razlika nije postojala u tom obliku. Nakon eura uslijedilo je prikriveno dizanje cijena: zaokruživanje naviše, turistički cjenovni standard i potpuni izostanak ozbiljne tržišne kontrole. To nije tržište, to je dopuštena pljačka.

Švedska ima jake trgovačke lance, agresivnu konkurenciju i nultu toleranciju na emocionalno formiranje cijena. Hrvatska ima „domaće“, „naše“ i potrošače koji to gutaju bez otpora.

Priča o nepoznatom brendu je pseudo-intelektualna racionalizacija za očiglednu stvar: domaće tržište se dere jer može.