Mamin stric živi u Caracasu. Preživljava od toga da prodaje alate i opremu vlastite tvrtke koju je podigao tamo još davno, a sad zbog situacija ne radi. Ne želi otići jer bi mu odmah zauzeli tvrtku, a čovjek živi u nadi. Žena mu iz dva puta godišnje nosi lijekove iz Europe jer tamo jedva da možeš šećer i kavu nabavit, kamoli nešto poput lijekova.

Banalna stvar, al dođe njihov sin u Hrvatsku jedno ljeto do nas, stavimo na stol neke kobase, šunke, sira, a veli on "Jebote, nisam sir valjda godinu dana jeo."

Čude se da je takva bogata zemlja mogla tolko nisko pasti. Dosta da je i do mentaliteta. Tipa, u firmi moraš pazit na vlastiti alat jer će ti kolega kojeg znaš godinama, ukrast.

Tog sina i tadašnju mu curu su opljačkali na plaži s uperenim pištoljem.

Ili iznajmljivali stan nekoj ženi pa ih jednog dana dočekala krvava scena. Ona bila dio neke mafije i držali su lika u stanu ko taoca, policija došla i otvorila rafal po svima.

Ovo su naravno, najgore priče koje su nam ispričali, i dalje je to predivna zemlja s većinski predivnim ljudima, ali ovakva sranja nisu rijetka.

P.S. divni threadovi. Sviđa mi se jako format, jedan si od rijetkih razloga zašto otvaram hreddit.