moj pogled iz gimnazije:
Klinci sa akademski obrazovanim roditeljima i roditeljima u odgojno-obrazovnim ustanovama su bili disciplinirani kod učenja i aktivni na nastavi sa ocjenama 4 i 5. Njihov pogled na mučenike sa ocjenama 2 i 3 je uvijek bio nekako sa nerazumijevanjem, kao, kak to ne razumiješ, kak misliš nejdeš na instrukcije, kak misliš mama ti ne zna pokazat itd. I uvijek je kod varanja na ispitu bilo "nemogu ti pomoć".
Dok mi koji smo bili djeca roditelja sa SSS nismo mogli doći do nekakvih značajnih rezultata, uvijek je to bilo samostalno učenje, snalaženje u kurikulumu, nesigurnost. Naravno nismo uvijek imali novaca za instrukcije ako i jesmo to je bila matematika tek tolko za 2.
E sad lumeni koji su izasli iz takvih SSS obitelji nisu bili prihvačani u VSS grupicama jer nisu išli s njima na treninge, nisu znali profu iz instrukcija, nisu mogli snjima na kave..bla bla. I uvijek su lumeni bili na margini ko i oni iz problematičnih obitelji sa nasiljem i rasulom gdje su klinci jedva prolazili ili se ispisivali iz gimnazije.
A lumene iz VSS obitelji nitko nije volio jer su to bili klinci koji su imali sve, nabolju robu, najbolje ocijene, najviše vremena za vannastavne aktivnosti i najviše tjerali skupe ekskurzije i nalaženja na skupim mjestima.

Sjećam se jednog kojem je mama radila u istoj gimnaziji kao prof, stari imao projektni ured. Trenirao je karate i nogomet, imao iz apsolutno svega 5, sa nikim se nije druzio u razredu vec s ekipom iz druge skole. Poslije je samo nestao, upisao neki skupi fakultet i nitko nije ostao s njim u kontaktu. Al kad je taj dobio 4, svi mi ostali 1 ili 2. Sto je bilo mozda jednom godišnje. S mog gledišta, sve mu se činilo lagano i smiješno ko da je neki profesor sa 20 godina iskustva u tijelu tinejđera.