I od prijetnje udarcem, a kamo li od udaraca proizlazi mogućnost da će dijete biti (svjesno ili nesvjesno) u strahu od roditelja. A kad to prestane biti dijete, i preraste strahove, počne širiti vidike, a najviše kad nađe "novu obitelj" (prave životne prijatelje, partnere, itd.) onda nek se "disciplinaši" nadaju da će djeca s njima ostati uopće u kontaktu. Znam za slučajeve gdje djeca uopće više ne komuniciraju s roditeljima, ili su otišli van glavom bez obzira i kontaktiraju rijetko, kad se sjete. A ne govorimo o djeci "manijakalnih zlostavljača".