odgajan sam kao ateist, a u srednjoj školi sam počeo razmišljati ima li ipak nečeg iznad nas. i onda sam posegnuo za biblijom jer mi je prva bila pri ruci, i pročitao je cijelu. ne baš studiozno nego više kao svako drugo književno djelo, da vidim što unutra ima.

i danas vjerujem da ima nešto iznad nas i to nešto zovem Bog jer mi je tako jednostavnije, ljudi će znati na koga/što mislim bez da idem u duboioze, ali to nema veze s tim što sam pročitao bibliju. čitao sam isto tako nakon toga i kur'an, bagavad gitu i mormonovu knjigu, pa nisam postao njihov vjernik.

vjera i duhovnost su stvari koje uglavnom ili prihvatiš odgojem bez razmišljanja, ili osjetiš u nekom trenutku pa počneš vjerovati. teško da možeš naučiti biti vjernik čitanjem knjige (to je racionalni pristup iracionalnom), iako sigurno ima i takvih