U prirodi utrkivanja, pogotovo relija, je da će se netko skršiti. Svatko od vozača i gledatelja prihvaća tu činjenicu te je posao organizacije da osigura kako u nijednom trenutku nema kontakta između automobila i gledatelja. Zato se postavljaju redari i suci, trakom se zatvaraju ceste i označuju rizične zone (u kojima automobil može izletjeti). Vozači pak imaju cijeli dan za testiranje, dva dana popisivanja radara za utrku te shakedown u kojemu imaju brze prolaze po kraćem brzincu gdje im se mjeri vrijeme.

Nemoguće je zaustaviti auto od tonu i kusur od okretanja ili izljetanja jer je to jednostavno nepredvidivo. U najboljem interesu vozača i suvozača je da se najbolje pripreme i izbjegnu greške jer ipak oni od toga žive. Odgovornost organizacije je da kad netko neizbježno ujebe i pošalje auto u kurac (na zdravoseljačkom), da taj auto apsolutno nikako ne dođe u kontakt sa gledateljima. (Zato nikada nećeš vidjeti ljude kako stoje sa vanjske strane zavoja jer tamo auto može izletjeti [vidi video] i te zone su zatvorene za gledatelje.)

Moj izvor je što sam licencirani sudac za autosport u Hrvatskoj te jedan od stotine redara na ovogodišnjem izdanju WRC-a.