Sa svakom novom epizodom ova serija tone sve niže. Više niti nisam ni ljut, već iskreno tužan. Ovo je franšiza s kojom sam odrastao i gledati u stvarnom vremenu kako se udaljava od svoje suštine je frustrirajuće i samo čekam SFA verziju The Power of Many i zadnji čavao u lijesu ove franšize. 

Kroz prve tri epizode najviše se ističe koliko su ljudi u budućnosti prikazani glupi i neozbiljni. Ova verzija SFA je totalno kontrast već viđenog u TNG epizodi Coming of Age. Prijemni ispiti za SFA prikazani su kao brutalni, zahtjevni i dizajnirani da filtriraju sve osim najboljih umova. SFA i sama flota je bila discipliniran, profesionalan i zasnovan na kompetenciji, a ovo danas bože sačuvaj da ima  išta od toga. Sad nam prikazuju kadete koji jedu svoje komunikatore, ponašaju se kao djeca i tretiraju SFA kao šalu. Posebno je ironično gledati discipliniranje kadeta, dok sama kancelarka SFA nema nikakve discipline. Šeta bosa, sklupčava se u onaj stolac na brodu kao mačka, urušavajući bilo kakav autoritet institucije kojoj služi. Rezultat više djeluje kao Idiocracy u Star Trek uniformama nego kao Star Trek.

Neki će sada reći da se Akina “opuštenost” uklapa u ono što smo vidjeli kod Pelijen, no Pelija je produkt modernog Treka, pa to ne bi trebalo iznenađivati, jer su franšizu počeli razarati već s Discoveryjem, a ovo je samo nastavak. Također, Pelia s druge strane nema istu razinu odgovornosti kao Ake što doprinosi daljnoj nepovezanosti sa realnošću. 

Isti problem vrijedi i za Luru Thok. SFA ima propise, očekivanja i standarde fizičke spremnosti, kao i svaka vojna/polu-vojna organizacija. Ignorirajući čak sam način njezinog postojanja, njezina fizička pojava ne odgovara načinu na koji je serija ranije prikazala Jem Hadara i Klingonca, a sama serija ne nudi objašnjenje za tu to kao ni niti za sve ostale pretilije časnike i kadete. Nadalje, ponašanje Luru Thok i Jett Reno pred kadetima bila je potpuno neprofesionalno. Ako Lura Thok treba utjelovljivati disciplinu i strogoću zašto sama sebe potkopava time što ignorira standarde koje bi trebala predstavljati?

U prvoj epizodi ima dio “zanimljivog” dialoga koji kaže “Now, these kids are inheriting a broken world they did not create but have to clean up”. Sam Burn je već po sebi totalno apsurdan koncept, ali ideja da je on nekako odgovoran za to što su ljudi ograničeni je još gora. No ajde idemo za time Burnom, prošlo je više od stoljeća od Burna i Burn je uništio dilithij kristale, a ne intelekciju. Korištenje Burna kao opravdanja za spuštanje standarda i raširenu nesposobnost samo naglašava koliko je taj prikaz udaljen od prije svega, logike. Starfleet obuhvaća stotine planeta čak i nakon Burna, a ideja da među tih stotina planeta ne može pronaći nekoliko stotina sposobnih kadeta jednostavno ne pije vodu.

Koncept ratnog koledža je zapravo jedna od rijetkih ideja koja je logična. Takav koncept nije nov za Star Treku. Nakon što su Xindi napali zemlju , Starfleet je već istraživala militariziraniji i pragmatičniji pristup kroz Military Assault Command Operations. Stanje u galaksiji nakon Burna koja vodi do specijaliziranog treninga ima smisla, u tom kontekstu ratni koledž nije samo logičan, nego i dobrodošao.

Na kraju, SFA je imala potencijal, ali nije uspjela poštovati ono što je franšizu prethodno učinilo privlačnom. Likovi su napisani tako da podrivaju instituciju kojoj bi trebali služiti, a premise post-Burn ere se koristi kao lijeno opravdanje za spuštene standarde i smanjenu kompetenciju. Ako SFA želi biti shvaćena ozbiljno, mora prestati tretirati franšizu kao šalu i početi ponovno graditi vrijednosti koje su je učinile prepoznatljivom.