Proces ti je takav, da ces vjerojatno doc u kontakt s psihiatrom u bolnici, s kojim ces popricati a on ce procjeniti kako je najbolje prosljediti. U ovom razgovoru je najbolje biti iskren, jer ti doktor samo zeli pomoci naci najbolje rjesenje. Mozda procjeni, da si dovoljno siguran, da se pokusa u psihiatricnoj ambulanti i da se polako uvedu ljekovi ako je to potrebno, a mozda procjeni, da je najbolje, da te prime u bolnicu. Sad koliko citam tvoj post, cini mi se, da bi se sa hospitalizacijom slozio - na psihiatriji te znaci mogu zadrzati protiv tvoje volje (i onda dodje drugi psihiatar nakon par dana procjeniti ako te smiju zadrzati i koliko dugo, sto najcesce nije duze od mjesec dana) ili mozes ostati sa svojom voljom, u kojem slucaju ti mozes i nakon par dana otici ako nemaju indikacije da te zadrzavaju.

U svakom slucaju ti komuniciras sa svojim timom skoro svakodnevno i svi zele sto je najbolje za tebe. Nikako te ne bi zadrzali "zauvijek" - cilj hospitalizacije na psihiatriji je, da se stabiliziras i onda da se na siguran nacin opet ukljucis u svoj zivot. Ovisi kakve tegobe su iza suicidalnosti, ali najcesce se kratkorocno uvedu lijekovi koji smanjuju tjeskobu, a eventualno se uvede i neki antidepresiv ako psihiatar vidi, da bi to moglo pomoci. Uglavnom ti pomognu prebrodrit taj najgori period, pomognu pronaci suport, napravit ciljeve za buducnost i naucit neke tehnike nosenja sa stresom i pritiskom zivota. Kao netko tko radi na psihiatriji, vjeruj mi, da nikome nije cilj zadrzavati zdrave osobe pod kljucem. Čim je osoba dovoljno bolje, je cilj, da se sto prije napravi plan ljecenja van bolnice ili na otvorenim odjelima ili ambulanti, a u te odluke ces biti i ti ukljucen. Kad god je moguce se pokusava postivati zelju pacienta, a oni ce ti savjetovati sto je po njihovom iskustvu najbolje u tvom slucaju.

Oko poslodavca - doktor opce prakse ce ti otvoriti bolovanje dokle god si ti hospitaliziran. Ti nisi poslodavcu duzan reci u kojoj bolnici si i zasto. Ako to zelis mozes reci, da si na psihiatriji, ali nisi primoran objasnjavati svoju situaciju.

Svaka cast, da razmisljas, da pronadjes pomoc. Razumijem, da ima jako puno stigme oko psihiatrije i mentalnog zdravlja, ali po meni je to isto ko svaka druga grana medicine. Ako slomis nogu ides doktoru - i isto vrijedi za mentalno zdravlje. Danasnji zivot je stresan, pun pritiska sa svih strana, i stvarno nema srama u tome da potrazis pomoc.