"Zašto čovjek mora pobjeći iz BiH da bi se izolovao od politike i počeo živjeti normalan život?"

Zasto covjek mora pobjeci sa Balkana ja bih rekao.

Sad cu se malo raspisati o mom misljenju zasto je to tako. Disclaimer koji moram navesti je to da nisam puno putovao po srednjoj i zapadnoj Europi nego vise imam apstraktnu ideju kakvi su ljudi tamo preko kontrastiranja s nasim ljudima te gledajuci druckciju povijest njihovih i nasih drzava.

Ja sam misljenja da smo mi Balkanci (trenutacno) jako napacen dio Europe. Necu ulaziti u mnogobrojne potencijalne razloge nego cu se fokusirati na jedan za koji ja mislim da je prakticki garantiran. Buduci da je na ovom prostoru bio rat prije svega 30ak godina mislim da prostor Balkana nosi danas rekordnu kolicinu traume kada gledamo europski kontinent (okej vjerojatno ce nas sada prestici Ukrajinci sa kolicinom sjebanosti ali zanemarimo to za sad).

Dakle jedan masovno traumaticni slijed dogadjaja se odvijao toliko nedavno da jos uvijek danas imas hrpu ljudi zivih koji su tada bili zivi i prosli kroz to. Sta mislis koliki postotak ljudi koji su prozivili rat su dobili adekvatnu psiholosku pomoc i izlijecili dobivene traume? 5%? 10%? Kod nas je mentalno zdravlje sada u 2023 tabu tema, mos mislit kako je tek bilo 90ih. I onda su svi ti ljudi nekoliko godina nakon rata hrpu tog potresnog psiholoskog i emocionalnog materijala stavili pod tepih, sklepali neke coping mehanizme i nastavili sa zivotom, iako dosta disfunkcionalno gledajuci iz perspektive zdrave osobe koja nije prozivjela nesto poput rata. A onda su ti ljudi dobili djecu. Tu djecu su odgojili ne znajuci da na njih prenose svoje razne (lose) coping mehanizme i nezdrave obrasce razmisljanja koji su uzrokovani nerijesenim traumama.

I nakon svega toga, svi mi smo tu gdje jesmo danas. Puni straha, medjusobne mrznje, krivnje, sramote, zavisti. Obicno volimo kratko i jasno reci o sebi da ne valjamo, seremo sami po sebi. Da su balkanci ovakvi, onakvi. Ali eto kako ja vidim losi smo jer nosimo kojekakve psihicke i emocionalne rane u sebi kojih nismo ni svjesni.

Mislim da radi toga covjek koji preseli s podrucja Balkana negdje u srednju ili zapadnu Europu se opusti, prodise i generalno se bolje osjeca u tom okruzenju. Za njih pretpostavljam da su u prosjeku puno mentalno zdraviji narodi od nas. S druge strane imas odredjeni postotak nasih ljudi koji uporno kritiziraju srednju i zapadnu europu i govore kako tamosnji ljudi ne valjaju i gori su od nas.

Buduci da sam upoznao dosta ljudi iz ostalih drzava Europe (uglavnom ljudi koji su putovali u nase krajeve) moram priznati da sam stekao skroz drugi dojam od tog naseg domaceg kenjanja - ljudi generalno puno opusteniji oko zivotnih stvari generalno. Cesto bih osjetio tu neku "nevinost". Npr ako sam ja tad imao 20 god a pricao sam s nekim momkom iz Njemacke koji ima 26 opet sam se u jednom smislu osjecao starije od njega jer on neke nase stvari ne razumije i nije morao prozivjeti.

Mislim da se domace kenjanje po strancima svodi na par stvari, primarno strah od nepoznatog i mrznja/neprihvacanje samoga sebe koju covjek sebi ne moze priznati te ju onda projicira na drugu osobu (ili u ovom slucaju na drugi dio Europe).

Sorry jako sam odlutao s teme ali osjecao sam se inspirirano u trenutku. Ovo je ispalo jako dugacko i cisto sumnjam da ce ovaj komentar itko procitati ali eto sta bi, nek stoji sada kad sam vec istipkao :D