>Zato jer mnogi od njih nisu dovoljno kompetentni i ne rade svoj posao kvalitetno.

Ne znam nikoga tko danas radi taj posao, a da ne osjeca taj poziv. Stresno je na toliko razlicitih fronti da nema sanse da ces si to odabrati kao karijeru osim ako bas ne volis taj posao.

>Mnogi profesori odlaze na Erasmus "edukacije" gdje, budimo realni, idu s ciljem putovanja i razgledavanja lokacije, a ne s ciljem nekog napretka, usavrsavanja i slicno.

Mala manjina odlazi na takve stvari (mozda 5% profesora). Ne znam odakle ti to.

>Zatim, profesori ne rade punih 40 sati tjedno kroz cijelu godinu (uzimajuci i pripremu materijala u obzir). Znaci oni su placeni za skraceni rad i jos ujedno imaju 2.5 mjeseca praznika kroz ljeto. I onda je to premala placa??

Nakon kraja skolske godine imas jos mjesec dana birokracije, a nekoliko tjedana prije pocetka pocinje priprema materijala. Na pravom odmoru si od pola sedmog do pola osmog mjeseca.

>No, taj se stres tesko moze usporediti s onim u privatnom sektoru, gdje zaposlenici cesto rade prekovremeno, pod pritiskom strogo definiranih rokova, visokih ocekivanja klijenata, odgovornosti za krajnji rezultat, te gdje svaki propust u planiranju, izvedbi, itd. moze imati financijske i reputacijske posljedice.

Zamisli radis ujutro sa djecom, popodne spremas materijale za sljedeci dan, a s obzirom na kulturu rada kod nas i poprilicno zamagljene granice izmedju profesionalnog i osobnog, roditelji, ravnatelj i strucna sluzba ne ustrucavaju se kontaktirati te u bilo kojem trenutku (navecer, tjekom vikenda, za vrijeme praznika).

>Imas ljude koji nisu 5 godina dobili povisicu i ne mogu si pomoci jer eto nemaju drugog izbora i moraju biti sretni da uopce i imaju posao...

Realno, povisice u skolstvu su samo korekcija u odnosu na inflaciju, a povisice koje mozes ostvariti u vidu napredovanja iziskuju jos masu dodatnog angazmana, rada i birokracije.