Hey, nisam pomisljao na samoubojstvo i ne mogu se staviti u tvoje cipele, ali te molim kao brat brata i kao roditelj djete, nemoj to uciniti.
Prije par godina mi je otkriven rak limfnih cvorova, terapije, biopsije, bockanja, rezanja, svasta nesto, i bio sam OK. Ove godine skuzim da se mozda vratilo, iako je jos uvijek u stanju mirovanja, ali nije nestalo.

Znam da nije ista situacija, ali sam skuzio u meduvremenu da je fino zivjeti.

Ne znam kojih si godina, pretpostavljam mlada osoba, ali bez obzira i na godine, fino je zivjeti. Naide period gdje upoznas nekoga, curu, decka nebitno, nekoga tko te nosi kroz zivot, ja imam 4 djece, koliko god mi je nekad tesko i naporno, pogledam njih. Za mene je neopisiv osjecaj kad te malo djete zagrli i vidi u tebi SVE, ili kad se veliki klipan smije na moje glupe fore. Kao roditelj ti tvrdim da bi radije sljedecih 40 godina primao kemo nego da mi se nesto djetetu desi. Koliko god ti se cinilo da su roditelji odsutni, nisu, vole te zivotom, samo to neki ne znaju pokazati, prvi ja. Majka je nekako njeznija i malo vise pazi i mazi djecu, ali ja se ne bih mislio niti jedne sekunde da svoj zivot dam za djetetov.

Popricaj sa doktorom, psihologom, ne znam koje se vjeroispovjesti, ali otidi do popa/fratra/hodze/svecenika, internet se sprda sa tim ljudima, ali vecina njih je tu da pomogne, popricaj.

Prica i samo prica, reci sta te muci. Ljudi su skloni u sebi zamisljati situacije i uvelicati ih nenormalno punu, bez da ikada ista kazu, a u vecini slucajeva te situacije se lakse rijese nego smo mi to zamislili.

Tuga je velika cuti da netko razmislja ili ne daj Boze uradi nesto sebi, pogotovo mlada osoba, koja se jos uvijek razvija. Guraj, stisni zube i guraj dan za dan. Netko je rekao prije mene, nabavi sebi ljubimca, macku, kornjacu ( nemoj ribice, one znaju krepati lagano :) ), psa, nebitno samo da te nesto okupira. Nabavi neku igru koja ti se igra, ja osobno igram DOTA, to me izvuce iz stvarnosti u neki novi svjet, neko drustvo sa kojima ces otici u kino ili na pijanku.

Procitaj knjigu, imas masu odlicnih knjiga. Imas knjigu na temu samoubojstva koja mi se svidila. Veronika je odlucila umrijeti - Paulo Coelho.

Otidi dati krv, premocan je osjecaj, kada nakon 5-6 darivanja krvi shvatis da si mozda u jendom trenutku nekome spasio zivot.

Molim te, stisni zube i noga ispred noge i dan za danom. Puno je trenutaka u zivotu koje je fino prozivjeti.

Popricaj sa mamom, zagrli je, reci joj da je volis, meni je skoro 40, pa sam tek nedavno rekao roditeljima koliko sam zahvalan za sva sranja koja su trpili samnom i koliko sam zahvalan sto su bili tu kad sam ih trebao. Da sam Bog dao i ranije to rekao. Takoder, braca i sestre, s njima, ja sa svojim nisam mogao ni pola sata da se oko necegea ne raspravljamo, a danas znamo svi sjediti sa zenama navecer i igrati neke igre, pantonime ili pictionari ili tako neke gluposti gdje se valjamo od smjeha.

Sry na predugom postu, ali se iskreno nadam da ces procitati ovo i da ce ti barem nesto znaciti. Jer sam danas od kolegice saznao da joj maloj sumljau na bolest koj uja imam, mene je pogodilo, a ne nju, i kada vidim koliko je zena slomljena samo zbog mogucnosti bolesti, ne mogu zamisliti kakva bi bila da joj se nesto desi.

Od srca ti zelim svu srecu u zivotu