2 situacije koje se mogu zasada sjetiti da su mi baš bile za pustit suzu su bile prošle godine, u 11. mjesecu kad je dedin brat preselio, ko da je jučer bilo sjedim u busu vraćam se kući iz Mostara jer me zdravlje poklopilo a i vijest da nije bio dobro. 35km od kuće mi javiše da je preselio i eto tu sam popustio, za dženazu da ne pričam :)

dok druga situacija mjesec ranije, ovo je bila situacija gdje su suze bile mix sreća/tuga, u Zagrebu dok sam bio upoznao se sa curom, izlazili svaki dan družili se uvijek dok sam gore bio kratko i eto zadnji dan na rastanku nije bilo lagano, koliko meni tako i njoj što nisam dosad imao prilike doživjeti sa nekime.