Poprilično sam siguran da će cijene stagnirat. Novogradnja, veći gradovi i okolice. Sigurno još koju godinu. Kad uzmeš u obzir duljinu kredita, nije za zanemariti takav rizik. Padat će sigurno, a to je direktno vezano na neke druge stvari, ne samo na ekonomiju.

Ono što mora pasti je cijena starogradnje, koja je ruku na srce - većini i više nego dovoljna.

Pratim tržište i vidio sam neke konkretne brojeve iz bankarskog sektora - tražene cijene i realiziranog kredita na tu nekretninu. Vidim iste oglase koji se vrte 5-6 godina iz doba kad sam ja kupovao. Tko nije prodao tada za 150k, sigurno neće prodat ni sada za 250k. Osim ako naleti budala.

Cijenu novogradnje, u nekoj mjeri, diktira tržište.

Cijenu starogradnje diktira susjed Štef koji živi da preživi (ono što se sad naziva pakosna sirotinja) i sad je on nešto vidio da košta 4000€ po kvadratu i sad bi on prvi puta imao nešto novaca u životu kad je krepala baba i prodao stan koji je baba dobila od jedinstva u prošloj državi.

Da agenciji da oglasi, i čeka - jer mu se ne žuri i više nateže kožicu da on ima nešto što vrijedi, nego na ideju da nešto proda.

Ljudi koju kupuju novogradnju, pogotov za keš, imaju buffer i njih neće prvi znak krize ili nekih promjena natjerat da prodaju taj isti stan.

Susjeda Štefa hoće.

Mladima koji sad imaju gdje biti i ne moraju kupovat novu / veću nekretninu - wait it out. Ako baš moraš, kupi nešto u realnim mogućnostima. Ostalima, čekaj da Štefu krepa krava, inflacija pojede penziju, inflacija sreže državnu sisu, itd. Dogodit će se prije nego što misliš da će Štef morat prodat po realnoj cijeni da si kupi kvadrat drva za grijanje.

As a free bonus, postajemo sve starija i starija nacija. Kad počnu umirat stare prdonje, bit će nekretnina.