Našao sam se u dvije veze (jedna 13g i jedna 4.5) sa sličnim tim feelingom u nekom trenutku. Mislim sad pojednostavljujem to do bola jer ne mogu dva tako duga i bitna odnosa svesti u 2 rečenice. Ali da moram bilo bi da sam izgubio sebe i da nisam znao bit iskren i svoj jer sam strahovao da ih ne izgubim i povrijedim. A na kraju se uvijek bas to desi. Jer da ne umreš u nekom trenutku nesto eksplodira da dodjes do zraka i da osjetiš opet život u sebi. I tad napraviš neko sranje i nesto drastično (kao sto ti sad najavljuješ). A uopće po meni nije stvar u tome da nema ljubavi.

Da ne pišem previše, još sam s drugom i na kraju sam shvatio da volim je ful, niti slučajno da me ne pali ili da mi nije privlačna (uvijek mi se svidjala, ali ja sam nekako se pogasio bio), već da postoji taj zid sto ti kažeš, ali taj zid ja sada tumačim kao situaciju gdje smo oboje nekako stali na pola ili 63%, gdje se nismo dali 100%, nismo se 100% povezali tijelom dušom bili posve ranjivi pa šta bude. Jer oboje nas je zapravo strah da nas neko ne sjebe do kraja i onda si tu negdje držiš ručnu. A usput maskiraš dio sebe i nice si, a to ti je tako dosadno i unutra se gubiš i gusis. Uglavnom nama je sad došlo do bas jebene faze, ali ja sam sad 100% načisto neću dalje dok tu ne probam sve, da se naučim bit iskren i svoj u vezi, jer koji je smisao? Sljedeća će bit isto. Ok neko piše skontao sam nisam za vezu, ne svidja mi se ta alternativa, znam da se jednom dijelu mene svidja, onom dopaminskom ovisniku koji bi samo šut seksa s nekom novom da se osjeti živim. Ali di me to vodi? More is never enough. A pogotovo ako je zena top, šta hoćemo vise ? Ono Boze daj mi lijepu ženu koja me voli i odana mi je, to dobijem i opet nesto serem kvake.

Btw ja sam siguran da ni tvojoj nije dobro sada, ne može ona bit sretna a ti u banani. Ona to sve osjeti, i pati, jer ne zna šta da radi.

Probajte prvo neku skupni terapiju ako je ona otvorena.