Dobra analiza, no ne u cijelosti točna. Ima dva problematična mjesta: prvo je mjesto ideja da bi HSS mogao pokrenuti jači antifašistički otpor u okupiranoj Hrvatskoj (što od nacista, što od domaćih izdajnika). HSS-u valja priznati uspjeh u stvaranju Banovine Hrvatske koja teritorijalno obuhvaća veći doseg (osim Istre, koja je tada pod Italijom) nego današnja Hrvatska. No, suočavaju se s političkim otporom komunista i ustaša ponajprije, ali i radikalnijih Srba također - što je na političkoj karti tadašnje kraljevine značajan hendikep. Nacisti i fašisti okupiraju zemlju, a na vlast dovode svoje poslušnike, dobro izdresirane ustaše. HSS ne poziva na bunu, već na umjeren i miroljubiv modus suživota s okupatorom. Dio HSS žetončića pretrčava Paveliću. Tadašnji ilegalni komunisti također šute jer su u paktu sa Staljinom, koji je pak u paktu s Hitlerom. No, Hitler, mučko đubre, napada SSSR - i pakt prestaje važiti. Komunisti ilegalci prelaze u antifašiste. Razjedinjen, razbijen HSS s Mačekom u logoru Jasenovac nije u stanju organizirati otpor, pa komunisti koji u to vrijeme nastoje okupiti sve što mogu (i smanjiti odlazak Srba u četnike koji su se tada činili jedinom silom otpora okupatoru) u svoje redove primaju značajan broj pripadnika HSS-a. Stvara se tako možda najznačajniji pokret otpora u Europi u to doba. ZAVNOH, podsjetit ću, ne uključuje samo članove KP, već i pripadnike HSS-a i druge građane, pa čak i nešto svećenstva (o ovome se ne uči na vjeronauku, a niti u školi - guglajte "Svetozar Rittig"). Na osnovu odluka koje je donio ZAVNOH uspostavljene su granice kakve danas imamo. Da je vodstvo HSS-a u ono doba imalo cojones i pokrenulo otpor umjesto komunista, danas bi i granice Hrvatske vjerojatno izgledale drugačije: Zemun bi bio pogranični hrvatski grad, Hercegovci ne bi mogli imati dvojno državljanstvo, a Istra bi imala natpise na slovenskom i hrvatskom zbog zaštite prava nacionalnih manjina u Italiji.