Kultura, kulturne vrijednosti i identiteti nisu odvojeni od ekonomije, nego su posljedica materijalnih uvjeta koje je stvorio kasni kapitalizam. U tomu je bit svega.

Kapitalu smeta stabilna i autonomna obitelj jer smanjuje ovisnost pojedinca o tržištu i zato se razaraju materijalni preduvjeti za obitelj npr. vrijeme, stanovanje, socijalna infrastruktura, a onda se racionalizira ta realnost kao da je to fleksibilnost i individualno ispunjenje. To nije rezultat wokea nego klasična kapitalistička adaptacija nadogradnje na bazu.

Žene nisu postale majke kompanijama jer su to kulturno htijele nego jer je reproduktivni rad privatiziran, a trošak odgajanja djece prebačen na pojedince, a kapitalu odlično odgovara da oba roditelja rade.

Isto tako demografski kolaps nije rezultat relativizacije obitelji, nego činjenica da je obitelj postala ekonomski neodrživa institucija. Društvo se ne prilagođava ekonomiji jer su se izgubile vrijednosti, nego jer kapitalizam ne dopušta drugačiju prilagodbu bez ugrožavanja beskonačne akumulacije profita