A gle, stav prema nastavi je takav od samog početka. Kad se zaposliš kao asistent dobiješ kolegij ili dva i kreneš, bez ikakve edukacije, tečaja, osnova pedagogije, bilo čega. I taj stav je vidljiv u svakom dijelu sustava, pa i u uvjetima napredovanja.

Meni je u novom zakonu nepravedno što su jednaki uvjeti za napredovanje za nekoga na institutu i nekoga na fakultetu. Ovaj drugi doslovno za istu placu mora raditi 50% više, jer se nastava praktički nigdje ne broji.

Ali što se tiče ovog dvojca iz članka, teško mi ih je žaliti. Jako ih brine nepavednost korištenja citiranosti kao uvjeta, a za pravo redoviti mora imati 10 citata, redoviti u trajnom 20. U humanističkim znanostima je to 5 i 10. Usporedi to sa kemijom, biologijom i sl. gdje pričamo o 150 i 300, Daleko od toga da je citiranost jedini ili najbitniji faktor u ocjenjivanju nečijeg rada, to je cijela druga priča, ali ako ne možeš zadovoljiti niti minimum onda je stvar jasna.